Program HSP-a i HČSP-a Vrlike
1 ) Svim zakonitim
i dozvoljenim sredstvima boriti se za to da na svim budućim projektima koje
bude financirao grad Vrlika radi vrličko komunalno poduzeće Usluga, neko
drugo vrličko poduzeće ili barem uvjetovati da firma koja dobije izvođenje
projekta mora zaposliti Vrličane.
Tako se više nebi moglo dogoditi da primjerice na izgradnji ŠRC Česma radi
imotska firma koja zapošljava nekoliko desetaka Imoćana a ni jednog jedinog
Vrličanina. I nebi se dogodilo da ni jedna jedina devnica nije ostala u našem
gradu nego su se stotine tisuća kuna mjesečno slivale u tuđe džepove, tuđe
kafiće i u proračn tuđega grada a da naši nezaposleni sugrađani gledaju ljude
iz drugog mjesta kako rade u našoj Vrlici. A radovi su trajali godinama i
radilo se o milijunima kuna koje su mogle ostati u Vrlici i koje su mogle
nekoliko desetaka mladih ljudi zadržati našem gradu. I to ne samo dok su
trajali radovi na izgradnji sportkog centra nego za stalno jer se od Oluje do
dana današnjeg stalno nešto radilo i postojala je mogućnost stalnog zaposlenja
za tolike ljude.
Idealan primjer kako je to ostvarivo jest izgradnja odnosno proširenje vrličkog
groblja. Usluga je dobila posao i zaposlila dvadesetak ljudi. Svi oni živjeli
su tada u Vrlici, zaradili su tu svoje plaće i zarađeni novac trošili su u
svome mjestu. Kada bi to stalno bilo tako što je lako izvedivo, onda bi bolje radili
i kafići i trgovine i mesnice, kladionice... Pa bi onda zbog povećanog obima
posla i ti isti kafići, dućani i ostali zaposlili još pokojeg radnika koji bi
također živio tu i trošio tu. Onda bi neki automehaničar ili stolar koji sada
živi u Splitu uvidio da u svojoj Vrlici ima dovoljno mušterija pa bi i on našao
tu interes da otvori obrt u svom mjestu a koji mu se sada zbog nedostatka ljudi
ne isplati. Sutra bi i on možda koga zaposlio. A što bi bilo više zaposlenih
više bi se plaćalo poreza, više bi se punio gradski proračun pa bi grad u
sljedećem ciklusu imao još više novca za još više projekata i još više posla.
Tako bi se oživilo i uzdignilo usnulo vrličko gospodarstvo.
2 ) Pronaći potencijalne investitore za osnivanje građevinske firme koja bi
bila u vlasništvu jednog ili više Vrličana a koja bi zapošljavala uglavnom
Vrličane i natjecala se u svim natječajima koje bi raspisavao grad Vrlika. Za
početak logističkom i pravnom pomoći biti investitorima na usluzi pri
pokretanju takve firme a kasnije činiti sve kako bi se takvoj firmi osigurao
posao i konstantna zaposlenost.
Sjetimo li se Gradskog parka, mrtvačnice, sportskih terena na česmi, vodovoda
do radne zone, rušenja stare škole, obnove pijace, izgradnje kanalizacije,
gradske rasvjete i mnoštva drugih projekata jasno je da je od povratka u Vrliku
do dana današnjeg bilo dovoljno posla koji bi omogućio rad za jednu građevinsku
firmu i stalno zaposlenje za nekoliko desetaka radnika. Znajući da raspolažemo
s relativno visokim proračunom za očekivati je da će takvih projekata biti i u
budućnosti. Već se govori o šetnici niz Česmu, košarkaškoj dvorani u Dalmatinci
i revitalizaciji vrličke Gradine. Idealan je to motiv kojim se može nagovoriti
jedan ili više potencijalnih investitora na osnivanje vrličkog građevinskog
poduzeća. Takve investitore možda bi se dalo pronaći i među mnoštvom iseljenih
Vrličana a uz obećanje da će grad pri osnutku i dobijanju posla pomoći svim
svojim resursima nebi trebalo biti problema pri pronalasku zainteresiranih.
Jednom kada se takvo poduzeće pokrene ono može biti generator daljnjim
gospodarskim aktivnostima jer nudi mogućnost za razvoj malog poduzetništva.
Primjerice ono može uzimati podizvođače i tražiti na primjer usluge bageriste
ili odvoza materijala. Tada se otvara mogućnost vlasnicima kamiona za dobru
zaradu ali nagnat će i nekog drugog pojedinca, kojem će se dugoročno obećati
posao, da kupi kamion ili bager i tako osigura sebi egzistenciju i posao.
3 ) Osnovati Vrlički Ekonomski Savjet odnosno zaposliti 5 visokoobrazovanih
Vrličana po uzoru na općinu Biograd a s ciljem da ih se zadrži u Vrlici ali i da
budu pokretačka snaga vrličkog gospodarstava.
O čemu se radi:
"Zovu ih "projektni tim" ili "biogradski gradonačelnici u
sjeni", iako više podsjećaju na misleću radionicu ili kakav zapadnjački
"think-tank". Oni su mladi, obrazovani i pametni, i imaju rijedak
privilegij da svaki dan dolaze na posao u Gradsko poglavarstvo sa zadatkom da
zajednički (ne)obvezujuće misle o budućnosti Biograda. I to, prema ugovoru o
djelu, za mjesečnu plaću od 5.000 kuna. Zapravo, u širem smislu, zadatak im je
da u multidisciplinarnom timu promišljaju razvoj grada u svim pravcima,
predviđaju njegove potrebe i traže moguća rješenja u nadolazećim europskim
integracijama. U užem smislu, zadatak im je otvoriti Biogradu putove prema
novcu iz bogatih europskih pretpristupnih fondova ...
- Završili su fakultete, znaju strane jezike, a stoje doma bez posla! Ja im
kažem: Dođite, predložite ideje, tražite rješenja. Vi ste gradonačlnici
Biograda, budući premijeri i predsjednici. Vi odlučujete, a ne ja, obrazlaže u
svom stilu ideju "projektnog tima" gradonačelnik Ivan Knez dok nas iz
svog ureda uvodi u susjednu prostoriju.
Iza zatvorenih vrata, tik do njegova ureda, za okruglim stolom, svatko za
svojim laptopom, sjede tri djevojke i dva mladića,
Oni su "gradonačelnici Biograda u sjeni".
- Naš primarni zadatak je da u fondovima EU-a pronalazimo projekte koji su korisni
gradu Biogradu, odnosno da gradske projekte prilagodavamo mogućnosti
financiranja iz europskih fondova - ukratko nam objašnjava pravu ulogu
biogradskog "think-tanka" 27-godišnja diplomirana inženjerka
agronomije Marinela. Rodom je iz Pule, živi u Zadru, i jako joj se sviđa što
već nekoliko mjeseci radi u Biogradu kao dio tima koji bi, ne samo teoretski,
trebao utjecati na njegovu budućnost.
Do nje sjedi 29-godišnja Gabrijela, rođena u Splitu, profesorica engleskog
jezika i povijesti umjetnosti. Zajedno s Marinelom, i uz pomoć Zadarske
razvojne agencije (ZADRA), priprema međunarodni projekt o štetnosti droga i
resocijalizaciji ovisnika u kojemu će sudjelovati mladi Biograda, Zadra i
talijanskog Pesara.
Božena ima 23 godine i diplomu iz ekonomije. Zadužena je za osnivanje građanske
udruge koja će se baviti projektima edukacije odraslih i tečajevima informatičkog
opismenjavanja.
Ivan ima 26 godina, apsolvent je menadžmenta na Veleučilištu u Šibeniku, a kao
i Božena, rođen je u Biogradu. U timu je, među ostalim, zadužen za razvoj
civilnih udruga u gradu Biogradu. Ključno je, kaže, pomoći im u pisanju
projekata i sudjelovanju na natječajima.
Za razliku od Ivana, agronom Željko, inače iz Zagreba, bavi se razvojem i
edukacijom projekata u poljoprivredi i agroturizmu, poticajima u maslinarstvu,
voćarstvu i povrtlarstvu.
To naravno nije sve. U ime međunarodne udruge "Gradonačelnici za mir"
mladi tim je uputio poziv svim gradovima i općinama u Hrvatskoj da im se
pridruže.
Uključili su Biograd u inicijativu Forum Civitas koja okuplja jadransko-jonske
gradove. U sklopu akcije "Zdravi grad" Biograd vide kao grad
zdravstvenog turizma i grad prijatelj djece. Razmatraju mogućnost brendiranja
Biograda kao povijesnoga kraljevskoga grada, žele zaustaviti odlazak svojih vršnjaka
iz Biograda...
- Želja nam je spriječiti odlazak mladih ljudi i studenata iz Biograda, odnosno
omogućiti njihov povratak nakon završetka studija, Želimo tu stvoriti takve
uvjete da mladi ljudi iz drugih sredina požele doći živjeti u Biogradu. Gradonačelnik
naše ideje uvažava, kažu mladi stručnjaci."
Slobodna Dalmacija 16.siječnja 2009
Potpuno isti model može se primjeniti i na grad Vrliku s tim da bi bilo dobro
zaposliti i nekog dokazanog menagera kojeg bi se platilo po učinku odnosno
količini investicija koje dovede u Vrliku i broju radnih mjesta koji se njima
otvore. Takav menager poučavao bi ostale a moglo bi ih se poslati na učenje u
Biograd ili neko drugo mjesto sa sličnim iskustvima. Oni bi bili ne samo
savjetodavno tijelo Gradu Vrlici nego bi imali ulogu pomaganja i svim građanima
u njihovim projektima ali i nudili građanima svoje projekte. Primjerice neki
građanin želi otvoriti betonaru u Vrlici i obrati se njima. U roku od mjesec
dana oni bi proučili što je sve potrebno za ostvarenje toga projekta. Ako bi se
uvidjelo da je takav pogon isplativ građaninu bi se pomagalo u svemu. Od
traženja najpovoljnijeg kredita, osiguranja zemljišta, vađenja papira preko
nabavke opreme i obučavanja radnika pa do pronalaska poslova i obećanja da će
grad za sve svoje projekte beton ubuduće naručivati od njega.
Uloga takvog tijela bila bi i nuđenje projekata i ideja građanima. Primjerice
sa rastom gospodarstva i privrednih subjekata pojavila bi se i potreba za
knjigovodstvenim servisom u Vrlici. Bila bi to prilika da se neki od gradskih
prostora iznimno povoljno ponude u najam dvima ili trima osobama sa završenim
ekonomskom školom ili fakultetom da otvore takav servis a grad bi od poslovnih
subjekata tražio da vođenje knjiga prebace iz npr. Sinja, gdje sada vode
knjige, kod njih odnosno kod našeg vrličkog knjigovodstvenog servisa.
Takvim radom bi se grad Vrlika prometnuo iz pasivnog promatranja gospodarskog i
demografskog propadanja u aktivnog čimbenika u oživljavanju vrličkog
gospodarstva a kvalittna radna mjesta postala bi apsolutni prioritet. Tako se
više nebi moglo dogoditi da se pogon Dalmatinke propusti dati poduzetniku koji
tu želi otvoriti tridesetak radnih mjesta nego se namjeni za izgradnju
košarkaške dvorane u kojoj, kako sada stvari stoje, kad se izgradi neće imati
tko igrati.
4 ) Osnovati Udrugu
Vrličana koja bi okupljala sve zainteresirane Vrličane u svijetu i
Hrvatskoj kako bi se međusobno povezivali ali i zajednički dogovarali o
uzajamnoj pomoći te kulturnoj i gospodarskoj suradnji između iseljenih Vrličana
i onih koji žive u Vrlici.
Budući da je naš kraj kroz svoju burnu povijest kostantno iseljavan danas
izvan Vrlike živi višestruko više Vrličana nego u samoj Vrlici. Mnogi od njih
emotivno su još uvijek jako vezani uz svoj rodni kraj pa velik broj njih dođu
pa makar samo za Rožaricu. Nažalost nikad nitko nije pokušao sve te ljude
povezati.
Među njima ima i mnoštvo uspješnih poduzetnika, stručnjaka, gospodarstvenika,
političara a velike zajednice naših ljudi danas žive u Splitu, Zagrebu, Zadru,
Đakovu, Osijeku... Izaslanstvo Grada Vrlike trebalo bi se uputiti u sva ta
mjesta kako bi ostvarilo kontakte s njima i pozvalo ih da u svakom tom mjestu
osnuju Klub Vrličana. Nakon toga pozvali bi se njihovi predstavnici na
okupljanje koje bi organizirao grad Vrlika nekoliko puta godišnje kako bi im
prezentirao svoje ideje ali i saslušao njihove ideje i želje. Tako bi
zajednički i na obostrani interes pokušali oživjeti vrličko gospodarstvo.
Primjerice predložili bi im da netko od njih ili više njih ulože kapital u
izgradnju hotela. Grad bi naravno pomogao u prikupljanju dokumentacije,
osiguranju zemljišta i kasnije u reklamiranju. Uz veze, poznanstva i uz pomoć
sviju nas Vrličana hotel bi mogao pozitivno poslovati i donijeti investitorima
zaradu a zaposlilo bi se nekoliko ljudi, obogatila turistička ponuda i povećala
potrošnja u gradu. Važnost hotela u Vrlici u tome je što je on preduvjet za sve
ostale turističke projekte jer sva turistička ponuda nema baš nekog smisla ako
nemate gdje smjestiti eventualne turiste.
Kroz klubove i stalna druženja nastojali bi biti u stalnom kontaktu s tim
ljudima kako se više nikad nebi moglo dogoditi da netko od njih otvori pogon od
50ak zaposlenih u primjerice Gračacu a ne u našoj Zoni ili bi uz njihovu pomoć
prijateljstva i poznanstva nalazili investitore koji bi htjeli uložiti u našu gospodoarsku
zonu. Naravno da okupljanje vrličana nebi stalo samo na gospodarskoj suradnji.
Ima među nama političara, umjetnika, novinara i drugih koji itekako mogu pomoći
u očuvanju klturne baštine ili primjerice u lobiranju da nam se u Vrliku vrati
policijska postaja.
5 ) Od članova Vrličkog Ekonomskog
Savjeta i učitelja vrličke osnovne škole osnovati ekspertnu skupinu koja bi
unutar osnovne škole planski, dugoročno te u suradnji sa učenicima i
roditeljima planirala usmjreno školovanje naših đaka za zanimanja koja Vrlici
nedostaju ili bi uskoro mogli nedostajati.
Na primjer bolji bi se učenici usmjeravali na to da upišu gimnazije ili
jače četverogodišnje škole kako bi se mogli upisati na fakultet te jednoga dana
postali ekonomi, zubari nastavnici i jednog dana preuzeli primjerice
direktorsko mjesto u Usluzi ili Turističkoj zajednici. Ostali učenici
usmjeravali bi se da završe potrebite zanate kao što su zidari, mehaničari,
električari i slično. Tako nam se nebi dogodilo da nam treba dolaziti zubar iz
Bosne, da uopće nemamo autoelektričara pa zbog svakog kvara moramo zvati vučnu
da nam odveze automobil do Knina ili da imamo pet frizerki. Naravno, ovaj bi se
program provodio tek uz potpuno zadovoljstvo svih strana i pratile bi ga
omogućavanje besplatnog prijevoza, knjiga, marende i stimulirajućih a ne samo
simboličnih stipendija te obaveza da određeno vrijeme stipendisti moraju
svoj posao obavljati u Vrlici ako im grad to omogući. Između ostalog trebalo bi
sastaviti popis svih odseljenih Vrličana koji su zainteresirani za povratak kao
i onih koji žive u Vrlici ali su nezadovoljni svojim poslom i primanjima a sve
kako bi se za svakoga od njih pojedinačno izradio plan za riješavanje njihove
egzistencije u Vrlici.
6 ) Po
uzoru na istarsku općinu Bale među građanstvom i Klubom iseljenih vrličana
progurati i pomoći ostvarivanju ideje o osnivanju jednog ili više dioničkih
društava to jest financijskom udruživanju građana radi ulaganja i ostvarivanja
dobiti.
Stvar funkcionira tako da se nađe na primjer stotinu ljudi koji ulože
novac. Neko uloži 1.000 a neko 10.000 eura ali na kraju to ukupno bude oko
500.000 eura. S jednu ili 10 tisuća ne može se puno ali sa 500 tisuća može se
osnovati građevinsko poduzeće, kupiti osnovnu opremu, zaposliti inžinjera i potrebnu
radnu snagu te se prijaviti kada grad raspiše natječaj za kakav projekat
vrijedan 10 milijuna kuna. Ako se uz trud grada dobije na natječaju za početak
može se uzeti kojeg kooperanta ili ne kupovati nego iznajmiti bager i uzeti
nekoliko radnika na određeno. Osim što bi tako u Vrlici radili Vrličani i što
bi netko zarađivao ponudivši usluge svoga bagera ili kamiona na kraju bi takva
firma ostvarila i određenu dobit koja bi se dijelila suklano ulozima. Netko tko
je uložio 5% kapitala dobio bi i 5% zarade. Naravno zbog početnog ulaganja u
opremu da na prvom poslu nebi možda zarade ni bilo ali nakon nekoliko poslova
zasigurno bi se vratilo uloženo i počelo zarađivati.
Naravno isto se može primjenjivati i na drugim većim ili manjim poslovima. Može
se pronaći 10 zainteresiranih koji će po istom principu uložiti novac i
osnovati ugostiteljski obrt. Da svatko uloži samo po 1000 eura sa skupljenom
gotovinom mogu uzeti dva tri prostora odnosno kafića i imati 10% njihove
dobiti. Rizik je minimalan, uz malo strpljenja zarada će doći a divan je
osjećaj kada sjedite u kafiću i znate da je to i vaš kafić ili kad vidite da
općina raspiše natječaj da će te i vi imati dio od zarade kad firma koja je
dijelom i vaša dobije izvođenje radova.
7 ) U suradnji s braniteljskom
zajednicom osmisliti financiranje i proizvodnju isključivo zdrave hrane i
proizvoda te pomoći u njenom reklamiranju i plasmanu.
Okupiti sve zainteresirane za proizvodnju zdrave hrane te osnovati
Poljoprivednu zadrugu. Platiti usluge nekog ikusnog i kvalitetnog agronoma kako
bi se uz njegove savjete proces proizvodnje optimizirao i standardizirao.
Osnovano poduzeće imalo bi otkupnu stanicu i prijevozno sredstvo te bi u najam
uzelo nekoliko prostora u Splitu i eventualno drugim mjestima za koje bi se uz pomoć
Vrličkog Ekonomskog Savjeta procijenilo da su isplativi za plasman proizvoda.
Procijenile bi se godišnje potrebe za određenim poljoprivrednim proizvodom te
bi se među stanovništvom pronašli zainteresirani kooperanti s kojim bi se
unaprijed dogovorili o količini i zagarantiranoj cijeni po kojoj će se od njih
otkupiti voće i povrće. Jedini uvjet bio bi držanje pravila o ekološki zdravoj
proizvodnji a uz garancije otkupa interes bi sigurno bio ogroman. Kvalitetni i
zdravi proizvod po razumnoj cijeni bio bi sam sebi dovoljna raklama te s
plasmanom sigurno nebi bilo problema. Pogotovo u današnje vrijeme kad po
trgovačkim centrima ponudu čine velikom većinom gumene isprskane jabuke iz
Urugvaja i kapula s mirisom deterdženta iz Kine. Kooperanti bi radi uštede mogli
zajednički kupovati mehanizaciju ili bi mehanizaciju poduzeća mogli iznajmiti
po iznimno povoljnim cijenama. Zaposlile bi se nekoliko osoba na
knjigovodstvenim poslovima, kontroli kvalitete i otkupu, vozač koji bi
svakodnevno vozio potrebni broj djelatnica i proizvoda iz Vrlike do poslovnih
prostora u gradovima u kojima bi bili otvoreni. Grad bi pomogao u inicijativi,
pravnoj pomoći i svim dozvoljenim ekonomskim sredstvima a financiranje bi se
moglo sprovesti osnivanjem dioničkog društva po već navedenom obrascu tj. sami
kooperanti mogli bi ujedno biti i vlasnici poduzeća. Koristi bi imali mnogi a
naše Vrličko polje više nebi bilo mu opasnosti da zaraste u korov i draču.
8 ) Svima onima
koji rade izvan Vrlike, odnosno svakodnevno putuju ili su podstanari u
obližnjim gradovima u kojima rade jer im se ne isplati putovati, organizirati
zajednički prijevoz kako bi im putovanje postalo isplativo i kako bi se vratili
u Vrliku.
S tim ciljem svom logističkom potporom i uz sve moguće gradske subvencije
pomoći osnivanje još jednog društva koje bi bilo neprofitabilno i čiji bi
vlasnici bili svi zainteresirani odnosno svi oni koji bi i koristili njegove
usluge. Početnim kapitalom kupio bi se jedan ili više putničkih kombija a vozač
bi bio jedan od putnika. Putnici bi umjesto da svatko od njih pojedinačno plati
kartu u javnom prijevozu ili ide svojim vozilom platio samo svoj dio goriva i
dodatak koji bi se koristio za održavanje vozila. Trošak prijevoza smanjio bi
se za nekoliko puta te bi bio mnogo jeftiniji od postanarstva što bi vjerujemo
mnoge navelo da se vrate živjeti u Vrliku. Osim što bi se demografski malo
popravila lika grada imalo bi to i gospodarski učinak jer svi oni više nebi
trošili svoj novac u drugim mjestima nego u Vrlici i njegovim privrednim subjektima.
9 ) Pokrenuti
turizam u Vrlici okupljanjem svih zainteresiranih za bavljenje tom granom,
izradom turističke strategije i zajedničkim nastupom u prezentaciji i
realizaciji turističke ponude.
Prije svega pokrenuti već spomenutu inicijativu za gradnju Hotela u Vrlici.
Takav hotel trebao bi nuditi iznimno povoljne cijene uz prihvatljivu kvalitetu
kako bi njegove usluge bile dostupne i ljudima manje platežne moći i kako
cijene ne bi bile presudni razlog zbog kojih netko nebi posjetio naš kraj. Okupili
bi se i okategorizirali privatni iznajmljivači a luksuzniji smještaj nudio bi
se u Vili Barbari ili nakom budućem manjem kvalitetnijem obiteljskom hotelu za
koji bi se, ukoliko se razvije turizam, sigurno pronašao zainteresirani
investitor.
Druga stvar bila bi izrada strategije razvoja turizma u Vrlici kako bi se
osmislio cijeli program odnosno turisička ponuda koja bi bila povoljna i
zanimljiva. Primjerice smislio bi se dnevni, vikend i tjedni aranžman posjeta
našem kraju i prilagodilo bi ga se godišnjem dobu. Tako bi primjerice tjedni
aranžman mogao izgledati ovako:
PONEDJELJAK: Dolazak, smještaj u hotelu, ručak, predavanje o
Vrlici injenoj turističkoj ponudi, posjet Gradini, razgledavanje grada,
slobodna večer, večera.
UTORAK: Marenda, obilazak vrličkih sela u old timerima, ručak na otvorenom,
oblačenje u narodne nošnje, tečaj vrličkog kola, večera uz živu glazbu.
SRIJEDA: Marenda, jahanje na konjima do Cetine, posjet izvorima i crkvi svetog
spasa, kupovanje, klanje i pečenje janjeta, janjetina za ručak, balote, tečaj
pečenja vrličkih uštipaka, vrličke pogače i predavanje o narodnim običajima.
ČETVRTAK: Marenda, vozanje čamcem po jezeru, gradelavanje ribe uz jezero,
kupanje, picigin na tabelama, prikupljanje jestivog bilja i gljiva te
pripremanje istog za večeru.
PETAK: Marenda, rad na seoskom gospodarstvu, ručak na seoskom gospodarstvu,
paintball, večera.
SUBOTA: Marenda, posjet Gospodskoj spilji, planinarenje na Dinaru, ručak na
Dinari, masaža, parti.
NEDJELJA: Slobodne aktivnosti, upis dojmova na internet stranicu turističke
zajednice, dijeljenje prospekata...
O kakvoj se koristi tu radi govori i sljedeće. Svoj prihod zaradili bi vlasnici
hotela i privatnog smještaja. Recepcioneri, čistačice, sobarice i kuhari
zarađivali bi plaću u tom hotelu. Prirez i komunalije plaćale bi se gradu
Vrlici. Hotel bi namirnice kupovao u vrličkim mesnicama, dućanima i
poljeprivrednoj zadruzi te im tako povećavao promet, dobit i potrebu za
radnicima. Zaposlio bi se jedan ili dva vodiča ili animatora. Gosti bi punili
kafiće i povećavali im promet. Netko bi otvorio rent a car s old timerima ili
terencima i iznajmljivao ih posjetiocima. Drugi bi zarađivali od prodaje
izvornih suvenira, lutaka u našim narodnim nošnjama ili samih narodnih nošnji,
dipala i slično. Netko bi kupio konje, netko otvorio paintball klub, čamac ili
vodeni skuter. Nekoliko seoskih gospodarstava primali bi goste koji bi im
frezali vinograd, muzli krave, radili vino ili klali svinje i još bi ti isti
gosti od njih kupovali to vino, sir ili rakiju. Svi bi zapravo imali koristi.
Naravno, da već postoji turizam lako bi bilo kupiti 10 konja i ponuditi jahanje
ali nitko ne može očekivati da će u trenutku kad ne postoji turizam moći kupiti
te konje i imati goste. Zato se svi zainteresirani trebaju udržiti kako bi
odredili tko će koji dio odraditi i nastojati zajedno ponuditi program. Zato bi
inicijator i organizator pokretanja turizma trebao biti grad jer bez plana
nikad se pojedinačnim inicijativama neće vrlički turizam pomaknuti mrtve
točke. Vila Barbara najbolji je primjer.
10 ) Prestati s
nenamjenskim trošenjem proračunskog novca odnosno trošenjem novca na razne
priredbe, seminare i slične nerazvojne projekte.
Obrazloženje da razne manifestacije napune grad potpun su promašaj i
bespotrebno trošenje novca jer organiziranje nekog koncerta ili sličnog
događanja napune grad samo taj dan ili taj vikend a onda se ionako svi vrate
svojim privremenim boravištima. Zato takve organizacije treba prepustiti udruzi
trgovaca, ugostitelja i drugih koji su najviše i zainteresirani za to da grad
bude pun ljudi odnosno njima potencijalnih mšterija. Stoga bi grad trebao tek
pomoći u njihovom udruživanju a navedeni novac uložiti primjerice u opremanje
internet kluba koji bi svima omogućio besplatni internet, nabavku kompjutera za
učenike slabijeg imovinskog stanja ili organizirati informatičke ili druge
potrebite tečajeve.
11 ) Promijeniti predstavljanje
gradske vlasti prema javnosti.
Rad svih gradskih službi treba postati jasan i transparentan. Na
internet stranicama grada otvoriti forum na kojem će svatko moći javno objaviti
svoje mišljenje ta pohvaliti ili kritizirati gradsku vlast. Na istim stranicama
objavljivati sve gradske natječaje te obrazložiti svaku odluku odnosno
pojasniti na primjer zašto je netko dobio stipendiju a netko drugi nije. Sve
naravno u svrhu da se transparentnošću izbjegne pogodovanje po rodbinskim,
prijateljskim ili bilo kakvim drugim vezama. Također dati uvid svim građanima o
svakoj kuni koja je potrošena iz proračna te o razlozima zašto se u koji projekt
krenulo i koji će biti interes stanovnika Vrličkog kraja od konkretnog
projekta. Isto tako prekinuti sa bezumnom i bolesnom praksom da na misama za
blagdane u prvim redovima, s grobarima ili sačuvaj Bože na oltaru stoje članovi
gradske vlasti te da ih k tome još i fratar sa oltara posebno pozdravlja. Pa
zar bar pred Bogom i u crkvi nebi trebali biti svi isti? Izvan gradske
vijećnice i gradonačelnik i svi ostali trebaju biti obični građani kao i svi
drugi i tako će i biti ako građani svoj glas povjere nama.
12 ) U slučaju osvajanja vlasti
zadržati sve stručne kadrove i zaposlenike grada.
Nažalost i na državnoj razini imamo slučaj da se prilikom smjene vlasti
mijenjaju svi kadrovi. Dolaskom novih odnsno novoj vlasti pogodnijih i bližih
kadrova gubi se na kontinuitetu i prolazi dragocijeno vrijeme potrebno dok se
novopostavljeni kadrovi ne uhodaju. Istu grešku nebi se smjelo ponoviti jednoga
dana kada se po prvi pt bude mijenjala vlast u Vrlici. Tajnik grada primjerice
samo je zaposlenik kao i svaki drugi i ako pošteno i kvalitetno obavlja svoj
posao nema nikakve potrebe da ga se smijenjuje sa smjenom vlasti. Pogotovo zato
što bi se tako ugrozila njegova egzistencija i egzistencija njegove obitelji ba
bismo riskirali da i oni zbog toga napuste Vrliku.
13 ) Reorganizirati KUD i u sklopu njega potaknuti
očuvanje vrličke tradicijske baštine i narodnih običaja. Financirati jednu
osobu koja bi proučavala vrličku povijest i kulturu, odlazila na obrazovanje o
vrličkom kolu i narodnim običajima, skupljala znanja od starijih Vrličana i
Vrličanki te vodila KUD i prenosila svoje znanje novim generacijama.
Nažalost vrlički običaji koji su preživjeli stoljeća, razne okupacije, tuđinske vojske, siromaštva i mnoge druge nedaće sada su u opasnosti od zaborava više nego ikada prije. Zar ćemo baš mi biti ta nesretna generacija koja će sve upropastiti i sve zaboraviti? Krajnje je vrijeme a se nešto napravi. Ta jedna osoba mora biti plaćena kako bi srčno i kvalitetno mogla obavljati taj zahtjevan posao. Mora usavršiti svoja znanja kako bi u sklopu radionica naila nove generacije plesati vrličko kolo, pjevati stare pjesme, izrađivati narodnu nošnju, njegovati narodne običaje, spravljati vrličku pogaču, uštipke i druge slične stvari. Osim potporom grada i donacijama takve radionice mogu se financirati i izradom te prodajom mini narodnih nošnji i drugih suvenira a program revitalizacije proizvodnje naše nošnje idealan je za potporu europskim pretpristupnim fondovima.
14 ) Osnovati novu firmu po uzoru na splitske
„Parkove i nasade“ a koja bi bila u vlasništvu grada i zapošljavala nekoliko
djelatnika koji bi se brinuli o hortikulturalnom i vizualnom uređenju našega
grada.
Osim što bi se time dobilo još poneko radno mjesto imali bismo i uređeniji i zeleniji grad. Zaposlenici bi se slali na tečajeve i školovanja kako bi jednoga dana mogli što kvalitetnije obavljati svoj posao. Istovremeno bi se stipendirao jedan učenik kako bi u doglednoj budućnosti dobili stručni kadar koji bi i drugim zainteresiranima mogao pripomoći pri sadnji i uzgoju voća, povrća i zelenila te im pripomoći svojim znanjem. Druga zadaća novoosnovanog poduzeća bila bi skupljanje i daljnji uzgoj doaćih autohtonih stabala. Navrćanjem starih sorta jabuka, krušaka i trešanja koje s prilagođene našem kraju i klimi te za njihov urod nije potrebno apsolutno ništa osim malo kreča kojim se prekrije deblo protiv mravi, spriječila bi se daljnja ekspanzija talijanskih i drugih sadnica koje je potrebno redovito i često prskati raznim otrovima kako bi uopće donijeli ikakvog ploda. Dosadašnjim uzgojem takve loše hrane i njenom prodajom pod imenom „vrličke jabuke“ obezvrjeđujemo vrličko ime koje je uvijek bilo i trebalo bi i ostati sinonim za zdravo i kvalitetno. Ono treba biti brend a ne jeftini marketinški trik za prodaju isprskanih talijanskih plantažnih „jabuka“!
15 ) Podignuti
poticaje za demografsku obnovu kako bi oni zaista bili poticaji a ne samo
simbolična gesta grada. Vrlika trenutno daje 2000 kuna za jedno dijete, te po
još tisuću kuna za po svako slijedeće dijete. Čak u slučaju da ustanove kako
netko ima adresu ali ne i stalno prebivalište u Vrlici prepolove mu taj iznos.
Kao da su roditelji te djece krivi što im u Vrlici nije omogućen posao pa onda
i uvjeti da žive na svom ognjištu!Primjer kako se može i mora više te kako to
može donijeti i velike rezultate općina
je Sutivan na Braču. Sljedeći tekst prenesen je z Slobodne Dalmacije:
Lani je rođeno više
djece nego u posljednjih 20 godina. U cilju poticaja demografske obnove i
zadržavanja mladih, Općina Sutivan je poduzela niz konkretnih akcija i po tome
je bez premca u Splitsko-dalmatinskoj županiji, a i šire. Tako roditelji za
svako prvorođeno dijete dobivaju novčanu potporu u iznosu od sedam tisuća kuna,
za drugo dijete 10 tisuća kuna, a za svako iduće čak - 20 tisuća kuna. Lani je
u toj bračkoj općini rođeno 15 djece, najviše u posljednja dva desetljeća, što
svjedoči da su poduzete mjere bile pogodak “u sridu”. Svi srednjoškolci i
studenti, bez obzira na uspjeh, primaju mjesečne stipendije koja za studente
iznosi 800 kuna, a za one koji sjede u klupama srednjih škola 450 kuna.
Srednjoškolci s odličnim uspjehom na kraju školske godine dobivaju dodatnu
nagradu u iznosu od četiri tisuće kuna, dok nagrada za odlične studente iznosi
osam tisuća kuna. Istodobno je za sve one koji se školuju izvan otoka osiguran
besplatan prijevoz u jutarnjim satima do trajektne luke u Supetru te navečer
povratak u Sutivan. U svakom slučaju, ugodno je biti student i srednjoškolac u
Sutivanu.
Nisu zaboravljeni ni bračni parovi. Prigodom vjenčanja mladenci dobivaju
svadbeni dar u iznosu od pet tisuća kuna. U cilju bržeg i lakšeg rješavanja
stambenog pitanja, domicilno stanovništvo oslobođeno je plaćanja komunalnog
doprinosa, i to po 50 metara četvornih za svakog člana kućanstva. Sutivanski donačelnik
Nikola Pajić
kaže da je sve spremno i za početak izgradnje stanova koji će se podizati po
Programu društvene poticane stanogradnje.
- Općina je
osigurala zemljište i infrastrukturu, a provedena je anketa pokazala da je
četrdesetak osoba zainteresirano da na taj način riješi svoje stambeno pitanje.
Za sada smo spremni svima udovoljiti, potvrdio je donačelnik Pajić, pa će tako
mnoge mlade obitelji doći do krova nad glavom, a to je uz radno mjesto bitan
uvjet ostanka na otoku.
- Svjesni smo da bez
mladosti nema ni budućnosti, zato ulažemo velike napore u stvaranju
pretpostavki koje će omogućiti kvalitetnije uvjete življenja i zadržavanje
mladih u našoj općini. Ostvareni rezultati su ohrabrujući i poticajni, ocijenio
je općinski načelnik Petar Vladislavić – jer je iz godine u godinu sve više
novorođenih, a u porastu je i broj stanovnika. Općini Sutivan na ovakvim
rezultatima mogu pozavidjeti i mnogo razvijenije i bogatije sredine.
16 ) Početi riješavati zemljišnje
knjige te raditi na okrupnjavanju poljoprivrednog zemljišta kako bi se u
budućnosti mogli provoditi projekti koji često zapinju upravo zbog neriješenog
ili višestrukog vlasništva.
Naime, postojeće zamljišne knige su potpuno irelevantne jer ne odgovaraju stvarnom stanju. Međutim zakon pozna samo ono što piše na papiru. Tako imamo sitaciju da zemlja koju smatramo svojom u svtari je na nekom drugom a nečija tuđa u stvari je na nama. Jednoga dana kada više ne bude onoga na kojem je upisana vaša zamlja morat ćete tražiti potpis od svih njegovih zakonskih nasljednika. Naravno u današnjim fluktuacijama stanovništva takvo nešto mogao bi biti nemogući posao. Zato, iako se radi o dugotrajnim procesima treba na tome početi raditi što prije. Grad može pomoći tako što će platiti dio troškova za put i naknadu javnom bilježniku koja nikako nije mala i odvraća ljude od takvoga posla. Riješavanjem vlasništva moglo bi se pristupiti i drugom projektu a to je okrupnjavanje. Treba osmisliti strategiju kako vlasnicima nekoliko parcela na nekoliko različitih lokacija ponuditi u zamjenu jednu parcelu jednake kvadrature na jednoj lokaciji. To je također proces koji može potrajati desetljećima ali zaživi li poljoprivredna zadruga svakako će biti zainteresiranih za takav projekt pa čak i za daljnju kupnju zemlje od onih koji pak ne budu za obradu zemlje zainteresirani. A jednom kada se parcele okrupne i poljoprivrednici ojačaju može se onda početi razmišljati i o izradi sustava cesta i navodnjavanja kako bi dobili plodnu dolinu a ne zapušteno i ekonomski neisplativo vrličko polje.